„Mališani iz Cerne“

U nekoliko znanstvenih i stručnih radova sugerirao sam važnost razvoja vještina pomažućeg ponašanja. Naglašavao sam kako djecu ne podučavamo vještinama komuniciranja, empatiji ili pomažućem ponašanju, stoga je prvo potrebno promicati programe "pomažućeg ponašanja", a kao drugo svaka bi škola trebala promicati "najprijatelja"! Učenici bi sami predlagali i birali najučenika koji se ističe u promicanju altruizma i empatičnosti. Sada predlažem da isti projekt pokrenu prosvjetne vlasti (istočne Slavonije) te da jednom godišnje dodjeljuju (pedagošku) nagradu pod nazivom Mališani iz Cerne. Pored toga, predlažem i ministru Radovanu Fuchsu, da razmotri ovu inicijativu te da ona postane nacionalnim odgojnim projektom!

Kako sam došao do ove ideje i zašto predlažem ovu inicijativu?

Slavonija je opet najteže stradala

Snažno nevrijeme koje je, u nekoliko navrata, tijekom srpnja pogodilo dijelove Hrvatske, najviše je pogodilo istočnu Slavoniju. Kao što znamo bilo je i ljudskih žrtava, a ozlijeđenih je bilo više od stotinu. Štete nastale na školama, vrtićima, cestama, crkvama, kućama, seoskim imanjima goleme su, a tijekom jedne od brojnih intervencija preminuo je i vatrogasac iz Tovarnika.

Josip Štorek, načelnik općine Cerna, čak i nakon četvrtog dana od zadnjeg naleta uragana, upozoravao je nadležne kako veći dio mještana još uvijek nema struju, neki ni vodu, te apelirao na njihovu žurniju reakciju. Gradovi, općine i sela, danima su bili odsječeni, trgovine nisu radile… Najviše su nastradali gradovi Ilok, Otok i Županja te općine Cerna, Gradište, Privlaka, Babina Greda, Štitar, Ivankovo, Andrijaševci, Rokovci, Vođinci, Stari Mikanovci i Stari Jankovci… Osobito je bilo alarmantno u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Pod udarima vjetra od 180 km na sat, sva navedena mjesta gotovo su u potpunosti razorena. Pored toga, u Slavoniji dulje od mjesec dana traje agonija seljaka izazvana pojavom afričke svinjske kuge i borbom protiv nje.

U nacionalnim medijima, nakon olujnog nevremena od 19. srpnja, spominjao se uglavnom grad Zagreb, Slavonija samo sporadično, iako se zna da je uraganski vjetar bio znatno veći u cijeloj istočnoj Slavoniji nego u Zagrebu.

Djeca iz Cerne oduševila su hrvatsku javnost

Nedugo nakon te prirodne katastrofe djeca iz Cerne su jednom svojom akcijom oduševila Hrvatsku. U vrijeme ljetnih praznika (upravo kao u romanu Družba Pere Kvržice), djeca su samoinicijativno pokrenula humanitarnu lavinu. Njihova akcija počela se prepričavati, najprije po Cerni, zatim Županiji, a kada su novine 24sata (od 24. srpnja) i Jutarnji list (28. srpnja), objavili kratke reportaže o empatičnim mališanima, priča je postala dostupna čitavoj Hrvatskoj. Ljudi su masovno počeli dolaziti i podržavati pokretače inicijative i njihov lanac dobrote.

Dječak Luka Zirdum, glavni inicijator, dogovorio se s Jakovom, Tinom, Larom i Filipom kako će započeti prodavati svoje igračke ne bi li najprije pomogli onima koji su najviše stradali u Cerni, koji više nemaju ni krov nad glavom. Lukina mama, Ana Zirdum, izjavila je kako njihova obitelj otprije daruje igračke jednom dječaku iz Osijeku, koji ih zatim prodaje i tako prehranjuje mamu i sebe. Ovo je (još jedan) primjer kako djeca uče, najviše od svojih roditelja i to ne iz njihovih riječi, već iz njihovih djela.

Nedugo nakon Lukina prijedloga, mališani su posložili stolove na kojima su napisali: "Kupite igračku za nastradale u oluji." Već prvog dana prikupili su više od 600 eura i odmah ih dali Marku Grgiću, kojemu je teško stradala kuća koju su on i supruga neposredno pred nezapamćenom olujom završavali s renoviranjem. Mališani svakodnevno, u svim vremenskim uvjetima, uporno prikupljaju novac za obnovu kućanstava koja su u olujnom nevremenu teško stradala. Tako je nastala cernička "Družba Pere Kvržice".

Iz medija znamo koji su ministri i političari pohitali u ovaj dio Slavonije i naravno davali brojna obećanja. Pouzdano znam kako su se ovim humanim mališanima priključili nebrojeni građani i neke oporbene stranke. Znam kako su članovi Domovinskog pokreta razvozili crjepove u Pakracu, Otoku, Tokovicama… a tim „klincima“ dostavili su nove igračke, za dodatnu prodaju. Ovo spominjem samo zbog toga što se nisu medijski promovirali.

U razgovoru s ravnateljem osnovne škole u Cerni gosp. Matom Boškovićem, doznao sam kako je škola ostala bez krova, kako su goleme štete te da planira školu od rujna "pretvoriti u građevinsku zonu i radni dio za svih 283 učenika" i najvažnije, bez oklijevanja, prihvatio je moju ideju da prosvjetne vlasti iz Slavonije, od sljedeće školske godine, uvedu godišnju nagradu pod nazivom Mališani iz Cerne. To bi bilo ne samo priznanje i nagrada dosadašnjim, malim humanitarcima, već i poticaj novima.

Bogu hvala, duh Pere Kvržice još uvijek živi

Loša vremena iznjedriše male junake, koji probudiše humanost odraslih i pokrenuše zajedništvo i lanac dobrote. Duh Pere Kvržice još uvijek postoji, ali ponajprije u materijalno siromašnim krajevima i/ili onim područjima gdje se događaju velike nevolje.

Mato Lovrak, u romanu Družba Pere Kvržice, opisao je kako su se djeca iz jednog malog mjesta okupila kako bi obnovila zapuštenu vodenicu. Radili su u vrijeme ljetnih praznika.

I Dario Miletić, u knjizi Učini što možeš, opisuje situaciju kada je jedan dječak nakon oluje ugledao mnoštvo ljudi koji su promatrali tone morskih zvijezda koje su na obalu izbacili golemi valovi. Dječak je počeo spašavati zvijezde. "Što radiš, mali?" – upita ga jedan od promatrača. "Vraćam zvijezde u more, inače će uginuti" – odgovori dječak, ponavljajući iste radnje. "Ali, zar ne vidiš da ih ima tisuće i da ih ne možeš sve spasiti? Ti ne možeš promijeniti stvari!" Dječak odgovori: "Za ove sam uspio promijeniti stvari." Čovjek je ostao zatečen, potom se sagne te sam počne bacati zvijezde u more. Malo nakon toga i ostali znatiželjnici pristupe i sada ih je već bilo pedesetak koji su morske životinjice bacali u vodu." Dječak iz ove priče prvi je učinio iskorak i pokušao spasiti ono što se spasiti može.

Slična ovomu je i poruka filma Šalji dalje (Pay It Forward). To je priča o dječaku Trevoru (Haley Joel Osment), koji je zahvaljujući učitelju Simonetu (Kevin Spacey) osmislio pokret nesebičnog lančanog pomaganja.

Učenica Lejan iz osnovne škole iz Kaknja na kraju nastave, umjesto kupnje haljine za "malu maturu", darovala je novac djeci oboljeloj od raka. Na dan proslave došla je u majici s natpisom: "Novac dajem za djecu oboljelu od raka, a na maturu se može i bez haljine." Djevojčica je umjesto pohvale ostala bez pratnje jer ju je majka njezina kolege ismijala i okarakterizirala kao "prosjački odjevenu djevojku, koja je došla na maturu bez haljine."

Svojevremeno je dvanaestogodišnji dječak Jasmin, koji je živio u teškoj neimaštini bez majke (u blizini Kaknja) te prehranjivao braću i bolesnog oca od mlijeka jed(i)ne koze, gostujući u emisiji ‘Ispuni mi želju’, rasplakao voditeljicu koja mu je ponudila na dar bicikl. U eter je izjavio: "Mene ne zanima ni bicikl ni ništa drugo. Ja volim kozu jer od nje imam mlijeka, a od bicikla nemam nikakve koristi." Ubrzo je krenuo lanac dobrote te je Jasmin dobio cijelo stado koza.

Što treba podržavati, njegovati i razvijati?

Jedan od pozitivnih učinaka svih katastrofa koje su nas nakon rata zatekle, od poplava, koronavirusa do potresa i zadnjih uragana, treba biti rehabilitacija vrijednosti suosjećanja, altruizma i solidarnosti te veličanje "malih" ljudi, a velikih heroja. Tako, na primjer, udruga Ponos Hrvatske od 2005. godine, uz medijsko pokroviteljstvo, dodjeljuje jednom godišnje nagrade herojima - skromnim ljudima, koji su riskirajući vlastite živote pomagali drugima u nevolji. Dobitnici te prestižne nagrade pravi su ponos Hrvatske. Bila mi je čast što sam u studenom 2021. bio članom žirija kod odabira te nagrade. Takvih akcija nikada nije dovoljno, a pomažućim ponašanjem pobjeđujemo sveprisutnu sebičnost.

Hrvatska je dokazala da u katastrofama imamo more junaka koji šire pomažuće ponašanje. Teška su vremena prilika da postanemo bolji ljudi. Vezano uz ovo, nedavno sam dobio preko aplikacije WhatsAppa intrigantnu poruku: "Teška vremena stvaraju jake ljude - jaki ljudi stvaraju lakša vremena. Laka vremena stvaraju nesposobne ljude. Nesposobni ljudi stvaraju teška vremena."

Kao što su nasilje i zlo prenose kao virusi, (isto) tako “zaraznim” mogu postati dobra i pedagoški poučna djela. Za to se moramo potruditi, jer “izvori” su među nama. Odgojni procesi moraju biti primarno usmjereni na empatiju, solidarnost i altruizam. Tako bi se promoviralo, poticalo i otjelovilo altruistično ponašanje. Loša vremena trebaju nas usmjeravati na plemenite akcije u lancu dobrote.

Zaključno: Bedem ljubavi i Ponos Hrvatske prepoznate su plemenite akcije, a sada predlažem dodjeljivanje pedagoške nagrade Mališani iz Cerne. Kvalitetan odnos i odgoj podrazumijevaju prepoznavanje, ohrabrivanje i nagrađivanje humanih djela, jer samo tako osnaživat ćemo "duh Pere Kvržice".

Poštovani čitatelji Portala HKV-a, podsjećam da sam otvorio svoj podcast koji je vidljiv na YouTube kanalu pod nazivom Slavonski svjetionik, a bit će emitiran dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom u 19 h te ne će biti dulji od sedam minuta! Pogledajte večeras moj sedmi kratki videozapis. Sve su teme slične onima koje sam pisao na ovom portalu, ali su znatno kraće pa glavne teze i/ili misli izravno govorim u kameru. Preplatite se (besplatno) na moj YouTube kanal Slavonski svjetionik. Hvala!

prof. dr. sc. Zlatko Miliša